Hipnoterapeutski pristup fobiji prema školi - strah od škole Definicija fobije: iracionalni, ekscesivni te perzistirajući strah od nečega ili neke određene situacije. Bez obzira šsto logično razumjevanje kaze. Stahovi perzistiraju na nesvjesnom nivou gdje su i fiksirani. Pošto je hipnoterapeutski pristup najbrži pristup nesvjesnom indirektnim metodama moze se uporabiti kao vrlo efektivan instrument u razoružavanju iracionalnih strahova. Primarno gledajući obično se od strane školskog psihologa u slučaju straha od škole smatra da uzrok straha leži u školi i njenom okružju ili kod kuće. Dijete može strahovati od odlaska od kuće jer u svom fobičnom shvaćanju smatra da će se suočiti "tamo vani" sa nekom opasnošću. Sa druge strane, djeca su možda doživjela u školi negativna iskustva pa se boje repeticije istih i zbog toga razvijaju strahove prema školi. U tu kategoriju spadaju takđjer strah od odgovornosti i ispunjavanja očekivanja roditelja i nastavnka. Ako se radi o djetetu koje živi u obitelji razvedenih roditelja strahovi mogu imati svoju jezgru u separaciji. Strah od separacije od obiteljskog doma odlaskom u školu, gdje se budi u nesvjesnom fiksiran strah koji je prouzrokovam traumatičnim iskustvom doživljavanja separacije roditelja. U ovom slučaju mogli bi govoriti o post traumatskom stres sindromu nakon separacije roditelja. Mnoga djeca usprkos strahu polaze školu, ali sa jakim osjećajem nelagode što se u monogim slučajevima negativno odražava na uspjeh u skoli. To se može reflektirati agresivnim pa sve do rezignirajućeg ponašanja u školskoj svakodnevnici. Svako dijete koje ne želi pohađati školu ali to usprkos tome čini doživljava stresnu situaciju i razvija klasične simptome od znojenja ruku pa do tahikardije i otežanog disanja. Ponekad možemo dobiti i sliku klasičnog napada panike.
Pacijent MZ 7 godina muško. Heteroanamnestički se saznaje da dječak već od početka odbija pohađati školu te da je pod prisilom roditelja i prijetnjom kazne krenuo prvi dan u školu. Situacija je sa vremenom agravirala te dječak svaki dan pokazuje jako negodovanje prilkom priprema i samog odlaska u školu. Važno je naglasiti da su roditelji u dobrim odnosima usprkos separaciji prije 2 godine kada je MZ imao 5 godina. Farmakoterapija nije propisana. Terapija: Hipnoterapija - metoda vizualizacije i separacije. Tehnika pristupa: Pacijent se zamoli da zauzme udoban položaj i pred sobom si zamisli kazalište bilo koje veličine. Pitanja: Koje je boje slika? Da li je kazalište crno, bijelo ili u boji? Postoji li okvir? Da li je slika pomična ili mirna? Molim te zamisli sebe kako sjediš na jednom od mjesta u tom kazalištu. Zamisli si da se nalaziš, znači sjediš u kazalistu točno kratko prije nego što te uhvati strah. Primjeti što imas na sebi, koje ti je boje odjeća (može se detaljno ispitati svaki odjevni predmet). Sada si zamisli na pozornici jednu vrstu ekrana gdje ćeš vidjeti sebe u situaciji koja u tebi izaziva strah (separacija). Brzo zaustavi tu sliku na ekranu! (malo podići glas) i ako je u boji pretvori je u crno bijelu. Sada pokreni film iz početka sve do znaka stop. Nakon toga molim te da film izvrtiš unazad kao kada na videorekorderu pritisneš rewind. Znači svaku situaciju, svaki korak, svaki pokret ruke, svaki pogled sve vrtiš u nazad pa sve do početka. Molim te da taj proces vraćanja filma učiniš jako brzo za 1-2 sekunde. Nakon toga razmisli o strahu. Čega te ustvari najviše strah? Kako sada osjećaš? Kod MZ primijenjena je hipnoza i NLP kao kombinacija. MZ je odbijao odlazak u školu te je samo pod prisilom roditelja pristajao posjećivati instituciju. U međuvremenu razvio je veliku dozu agresivnosti prema zgradi (želim da škola izgori) te samoj instituciji. Nakon nekolicine razgovora sa školskim psihologom i roditeljima. MZ biva predstavljen hipnoterapeutu. Pošto MZ nije bio kooperativan - terapeut posjećuje pacijenta kod kuće točno 4 puta po jedanput na tjedan. Sa uspješnim završetkom nakon 4 terpije. Uporaba hipnoze i NLP-a u djece je vrlo efektivna iz razloga jer djeca imaju razvijen potpuni pristup kreativnom aspektu mašte te za vrijeme rada podsvjest na svojoj razini razrješava problematiku. Conclusio Kao i sve fobije, fobija prema školi biva kreirana od strane posvjesti. Sa zadaćom protektivnog mehanizma. Najvjerojatnije se u jednom trenutku prošlosti dogodila emocionalna trauma. Dok je tadašnja stvarna situacija bila zastrašujuća za dijete. Postoji stalna mogućnost buđenja emocija koje su fiksirane u podsvjesnom. Buđenje emocija može biti prouzrokovano na različite načine. Bitno je naznačiti da dokle god je asocijacija dovoljno jaka. Podsvjest razmišlja na sljedeći način: "aha ova situacija je jako opasna - ako razvijem strahove prilikom odlaska u školu - ostajem kod kuće zbog istih - kod kuće na sigurnom". Spajanje emocija sa određenim situacijama je primarni mehanizam koji ljudska bića u svom psihoemocionalnom razvoju nauče. Samo što ponekad "žice bivaju krivo spojene". Prava fobja se može manifestirati na različite načine. U nekim slučajevima kao stalna manifestacija, a u nekima samo kao odgovor na podražaj. Za razliku od jednostavnih fobija kompleksne fobije imaju mnogo različitih prikaza (multi - faceted). Dok samo jedna situacija može prouzrokovati aktivaciju, fobija sama po sebi i ne predstavlja problem već samo jedan od simptoma mnogo dublje uzročne problematike. Vrlo često se radi o jakoj emocionalnoj komponenti koja je u relaciji sa fobičnom reakcijom. Jedan od primjera pomanjkanje samopouzdanja u slučaju straha od uporabe javnih sanitarija. (Bashful Bladder Syndrome) Dok jednostavne fobije prikazuju izolirane strahove kao što su naprimjer strah od pasa ili mačaka. Hipnotički pristup jednostavnim fobijama može u načelu biti uspješan nakon nekoliko terapija. Nakon uspješne terapije straha od škole važna je ponovna reintegracija djeteta u školsku svakodnevnicu. Planirani fokus na djetetove pozitivne osobine te konstruktivna kritika kao i svekolika potpora u slučaju ambivalentnih osjećaja prema reintegraciji. Zajednički pristup reintegraciji zahtjeva suradnju pedagoga, školskog psihologa, roditelja i djeteta. |