Što je to medicinska hipnoza?
Hipnozom se induciraju transna stanja, takozvana promijenjena
stanja svijesti. Stanje transa, alfa stanje počinje u onom trenutku kada
za osobu svi događaji u njezinoj okolini postaju nevažni, te se koncentracija
okreće prema unutarnjim zbivanjima. To mogu biti različite misli u obliku
slika, zvukova, osjeta, emocija, okusa ili mirisa. U transnom stanju osoba
je podložna za sugestije od strane terapeuta (liječnika). Sugestije mogu
biti direktne ili indirektne npr. preko zamjenskih priča ili metafora.
Smisao zamjenskih priča je indirektna identifikacija s osobom iz priče,
dok u slučaju uporabe metafora pacijent (njegova podsvjest) sama bira
interpretaciju i poruku koju mu metafora pruža. Vrlo je važno naglasiti
da hipnoza služi samo u medicinske svrhe, te se nikada ne upotrebljava
za manipulaciju ili zabavu drugih; kao što je to slučaj kod showhipnoze
(kazališne hipnoze). Hipnoza je dozvoljena samo uz dozvolu pacijenta,
što znači da pacijent mora dati svojevoljni pristanak terapiji hipnozom.
Često se osobe nakon hipnoze osjećaju drugačije nego inače. Mnogi počnu
razmišljati o sebi, svojoj osobnosti i svome životu. Dozvole si da otkriju
što žele raditi i što ne, te odabiru vlastita iskustva, prepuštaju se
porivima koje bi inače potisnuli i čine nešto novo, nešto drugačije. Tako
počnu učiti sami o sebi jer su si dozvolili komunikaciju između svijesti
i podsvijesti. Dopustiti komunikaciju između svijesti i podsvjesti moglo
bi se objasniti kao odavanje poštovanja integritetu naše ljudskosti i
autentičnosti.
O hipnozi...
Hipnoza i trans s jedne te medicina s druge strane su dva
pojma koja su od samih početaka nerazdvojivo povezani. Sa stalnim brzim
razvojem moderne medicine dolaze do izražaja izvorne metode liječenja,
a time hipnoza i trans. Današnji liječnik sve više nadomješta i šamana
i medicinara, umjetni lijek prirodnom ljekovitom biljkom te posjet ordinaciji
odnosno boravak u bolnici povjerenjem u ljudske snage samopomoći. Pacijent
je postao konzument naučenog modela liječenja, zanemario vlastitu odgovornost
umjesto da aktivno mentalno sudjeluje u procesu liječenja. Kroz stalno
naviranje novih spoznaja u medicini i njenim specijalnostima, sve više
dolazi na prvo mjesto obrada dotičnih simptoma u odnosu s osnovnom bolesti.
Ipak, ono što često nedostaje jest cjelovit pristup bolesti, prvenstveno
psihičkoj uzročnoj komponenti. Svatko vjerojatno zna iz vlastitog iskustva
činjenicu da je za određenu bolest na neki način predodređen. Nakon dulje
faze gomilanja i/ili emocionalnog i psihičkog preopterećenja može se dogoditi
da psiha zahtijeva svoj danak od organizma. Ovo se kod mnogih očituje
kroz prehladu koja danima sputava za krevet; kod pojedinca to znači kraj
tjedna ili početak bolovanja. Također i nesvjesno koje se prilagođava
danom slučaju odnosno mogućnostima ovdje traži svoj danak. Kao što vidimo
kod ovog svakodnevnog slučaja, može se utvrditi uzročna povezanost i sa
teškim bolestima. Koliko samo često ljudi govore: "Meni je potpuno
jasno da je ta osoba dobila infarkt" ili "Nije ni čudo da on
boluje od karcinoma". Često i laik može utvrditi vezu između bolesti
i određene životne situacije s obzirom na vlastitu psihičku konstituciju.
Liječnik zbog nedostatka vremena zanemaruje mogućnost rada na psihičkom
planu pacijenta. Ono što dominira je blagajna zdravstvenog osiguranja
tako da medicina ne predviđa ovaj aspekt liječenja u njegovoj naknadi.
Umjesto toga, pažnja se koncentrira na bolest i simptome kao takve. Lijekovi
i terapija su propisani od liječnika, ali samo upoznavanje samog sebe
može djelovati na liječenje bolesti u cijelosti.
Pacijent sa vlastitim mikrokozmosom često ostaje nezapažen.
Terapija se provodi bez da se pacijenta upozna sa komplementarnim oblicima
liječenja. Kroz izostanak identifikacije sa terapijom izostaje i aktivacija
vlastitih mogućnosti izlječenja, a time se često neiskorišteno gubi moćan
i najefikasniji potencijal u liječenju.
Ovdje stupa na scenu moderna medicinska hipnoza; njen
je cilj uvesti pacijenta u određeno stanje transa (promijenjeno stanje
svijesti). U tom se stanju otvara mogućnost pacijentu da se sretne i komunicira
sa vlastitim nesvjesnim. Na ovaj se način uspijeva upoznati i razumjeti
katkad jako dobro prekriven psihosocijalno zastrt smisao bolesti. Ako
se to uspije, proces liječenja može krenuti "prema van". Hipnoza
kroz ciljane sugestije podupire pacijenta u otkrivanju novih, individualnih
strategija rješavanja problema. Nakon toga se može odgovarajuće pripremiti
podloga za konzervativnu terapiju, a time i znatno poboljšati njenu efikasnost.
Kroz odgovoran pristup pacijentu "unutrašnjim putem",
tj. hipnozom i "vanjskim putem", tj. modernim metodama liječenja
možemo razumjeti definiciju zdravlja prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji
kao tjelesno, psihičko i socijalno blagostanje. Ulaganje u sebe: Sve više
nas je u potrazi za unutrašnjim zadovoljstvom. Različiti ljudi to nazivaju
drugačijim imenima: razvoj osobnosti, osobna evolucija, samorazvoj, samo-realizacija,
duhovni razvoj ili sticanje uvida u svoje sposobnosti. Literatura na podsjeća
da je globalni osobni razvoj pojedinca prema grubim procjenama u porastu
te da se povećava svake 4 godine. Razvoj osobnosti u najširem smislu pokriva
niz različitih aktivnosti uključujući i meditaciju, jogu, thai chi, gestalt,
transakcijsku analizu itd. Svakoga od nas može privući jedan ili drugi
razvojni put na različite načine u različito vrijeme. Činjenica da se
svi vi danas ovdje nalazite govori da je svakome od nas ovdje prisutnih
stalo do osobnog razvoja koji nikada ne jenjava te prati ljude kroz cijeli
njihov život.
Što se događa za vrijeme hipnoze?
- promijena percepcije vremena
- transna logika
- pojačana emocionalna komponenta
- pojačana sugestibilnost
Razlikujemo dvije vrste hipnoze direktnu i takozvanu novu
indirektnu hipnozu po Miltonu Eriksonu. Direktnom hipnozom služio se u
svoje vrijeme Freud te je direktivnim pristupom (npr: ti se sada opuštaš,
tvoji očni kapci su sve teži i teži) imao uspjeha u samo 30% slučajeva
nakon čega je ustanovio da hipnoza nije efektivna tehnika te se posvetio
analizi. Dok indirektnim pristupom dozvoljavamo pacijentu da sam odluči
koliko će ići u trans i na kojem nivou će negova podsvjest raditi na unapređenju
sadašnjeg stanja kojem je potrebna promjena. Grawe et al. (1994 Str 636f)
piše: hipnoza se može integrirati u terapijski pristup bilo kojeg nivoa,
kao i u smislu širokih terapeutskih planova - znači postale dio svakodnevnog
psihoterapeutskog ili liječničko komunikativnog pristupa pacijentu ili
klijentu. Skoro sve liječničke komore u Njemačkoj priznaju medicinsku
hipnozu kao drugostepeni pristup uz klasičnu terapiju. Za sada postoji
samo na njemačkom govornom području više od 200 KLINIČKIH studija o djelotvornosti
hipnoze.
Uporaba hipnoze pri:
- Depresije
- Strahovi
- Priprema trudnice za porod
- Porod pod hipnozom
- Stomatološka ili zubarska hipnoza umjesto anestezije
- Asthma
- Colon irritabile
- Infertilnost
- Amenorrhea
- PMS
- Kronična bol
- Suportivno pri akutnoj boli
- Poboljšanje kvalitete života pri onkološkim oboljenjima
- U sklopu mentalnog treninga za sportaše
- I druge
SjeĆamo li se svega Što se dogaĐalo
u hipnotiČkom transu?
Ne uvijek! Razlikujemo induciranu i spnotanu posthipnotičku
amneziju. Inducirana je sugerirana po potrebi od strane terapeuta do do
spontane posthipnotičke amnezije (zaborava) dolazi bez posebnih sugestija
samo po sebi.
Postoji li moguĆnost gubitka
kontrole i manipulaciJe za vrijeme hipnotiČkog transa?
Ne! Prije svake terapije hipnozom terapeut ugovara ciljeve
rada i u sklopu takozvanog predterapeutskog ugovora dobiva suglasnost
pacijenta za rad na jenom ciljanom nivou.
Da li se samo osobe slabe volje
mogu hipnotizirati?
Hipnoza ovisi o mogućnosti koncentracije, opširnosti mašte,
kreativnosti, povjerenju i otvorenosti prema osjećajima. Također se može
reći da osobe sa visokim kvocijentom emocionalne i intelektualne inteligencije
lakše stupaju u hipnotički trans.
Dakle radi se o metodi koja nam omogućava spajanje ili
put do nas samih, do esencije našeg bića, do one jedinstvene individualnosti
specifične za svakoga od nas. Jer nitko na svijetu ne živi isti život,
svatko proživljava životni put i okolinu koja ga prati na za sebe osebujan
način jer svatko je individua za sebe te ne postoje dva ista puta.
|